Koji smo

Anita Huđek

Takovu deklu i pucu treba iskati z svečom, a mi smo je našli, Bogu fala!
Tak tanca i popeva kaj zazosiju joči, na stalnomu kruvu je v Ladu, v Zagrebu, ona se špinči po celomu Svetu, a mi ž njom i vu Varaždinu, v Kajzališču i v celomu Kajkavlandu i Rvacki nam Zemlici.

Folklorašica z guštom, a največ je ponosna kaj more promovirati lepi naš Kaj na festivali v celi Horvatski, od Pitomače do Krapine i širše.
Kajka kak velka, navek je dobre vole i nasmejana tak da je sem dobra doza pozitive za saki den…
Naša je, domača, vredna, kredna, talentirana za poludeti….  

Željko (Želkina) Orač

Svecki putnik, ne staje, a na njegovomu talentu bi se moglo ogrejati pono njih.

Legendarni Deda Mraz v Kajkavlendu i širše.
Čovek koj se igrom slučaja i čudnim spletom okolnosti sprevlekel čez Život od bivše Juge i čez zbiljnost horvackoga bespuća dovlekel do svoje 67-e.

Još navek pokušava shvatiti življenje i krade od njega retke trenutke radosti
Profesionalni Kajkavec i Penzič.

Robert (Robina) Ferenčić​

Sin legendarnih Jape Perice i Mamice Silvije Ferenčić- Szatmary.
Gdo neje čul za Čingi Lingi Čardu, Črnu Micu Hampovicu i Belo Virje – te je ne z Podravine, Kajkavlenda i ‘Rvacke.

Velki je, jaki je, more fest pojesti i popiti, najjakši je od nas i zato je on Gazda.
On i naplačuvle karte, tak da najte se ž njim zajefrkavati…
A, inače – dober je kak kruv, se vam bo dal i se vam bo vgodil. Njegva ”Samarita” briguje za betežne, same i nemočne bake i dede.
Ma, dekle – to je pravi Dečko za ženiti…

Siniša (Đurek) Cmrk

Rodil se kak kržlavo dete zdavnja, mam je kričal, bavkal, hital nogice i rokice na se strane.

Ostala mu je glasna žvata do dena denešnjega.
Predstavlja i z sebe bedaka dela od mala, a veli da nebo prestal dok ga god Bogek drži na Zemljici.

Vesel, radoznali, z velkom voljom za Životom i Ljubavi prema Kaju našemu…
Štel bi kaj bi se si ljudi imeli rad, za roke držali, smejali, popevali i vživali v Životu, a veruje da smeh leči…

Mladen Grof Jerneić ErdÖdy

Renesansni Umetnik.

Po korenu i nasleđu sin i majstor Baroka, po zanatu multipraktik Teatra.
Kaj njegvo oko vidi – roke moru napraviti.

Je, razmaženi je je, oče imeti i sačuvati tulko toga kaj je obiležilo epohu, ali i nafčiti i nas se o tomu, al baš takovoga ga imamo rad.

Se nas poučava, nesebično se daje za Umetnost, a sad i za naše Kajzališče.
Ž njim smo bolši, jakši, vekši, profesionalniji.

Dramski umetnik, kazališni krojač, rekviziter, stilista, kostimograf, scenograf, glumac, umjetnički savjetnik.

To je Mladen Grof Jerneić Erdӧdy
I Kajkavec.

Đuro (Zitko) Zidar

Velki Umetnik.

Pjesnik. Skladatelj. Ima mužiku v celomu srcu, teče mu po žilaj.

Majstor od Kajkavice, stiha, najtananeši ideji i najludeši.

Neje nit znal da je i dramatik. Ve zna. I Majstor od zvuka i svetla.

SvetoJančan, koj razme titraje megle, dravskoga vulimana, cvrkuta tic i oblake.

Pobožen Čovek.

I se zna z rokami i alatom zbaviti – struju, vodu, ziđe… Fascinanten.

To je naš, v temelje Kajzališča ugrađeni, z talentom, voljom, vizijom…

Đurina, Đurek, Đuro Zidar Zitko

STIŽE USKORO